Navid Kermani: Oni koji islam svode samo na fundamentalizam i sami počinju sličiti na fundamentalist

Njemački književnik iranskog porijekla Navid Kermani na ovogodišnjem Zagreb Book Festivalu predstavio je svoju knjigu 'Izvanredno stanje: Putovanje u uznemireni svijet', politički putopis koji čitatelja vodi po obodu kriznog pojasa islamskog svijeta, od Pakistana, Afganistana, Irana, Iraka i Palestine pa sve do europskih granica i obala. S Kermanijem smo razgovarali o odnosu Zapada prema islamu i muslimanima i o migrantskoj krizi. Navida Kermanija nazivaju jednim od najvažnijih intelektualaca Njemačke, a prije nekoliko godina u njegovoj državi predlagali su ga i kao mogućeg predsjednika. Doktor je orijentalnih znanosti, pisac i filozof, autor nekoliko romana i esejističkih knjiga o islamu, Bliskom istoku i kršćansko-muslimanskom dijalogu, među kojima su 'Bog je prekrasan: Estetsko iskustvo Kurana' i 'Između Kurana i Kafke: Zapadno-istočna istraživanja'. U Zagrebu je promovirao knjigu 'Izvanredno stanje: Putovanje u uznemireni svijet', zbirku političkih putopisa nastalih od 2006. do 2014., o svakodnevnom životu ljudi u kriznim zonama Bliskog istoka, o ratu u Afganistanu, globalizaciji u Indiji, Sirijskom ratu, sukobima šijita i Kurda s Islamskom državom u Iraku i o palestinskim izbjeglicama. Kermani je, među ostalim, prisustvovao i gušenju masovnih prosvjeda u Teheranu, a putovao je i sa sufijima u Pakistanu, razgovarao s ajatolahom Sistanijem u Najafu i svjedočio razmjerima izbjegličke katastrofe na Mediteranu. 'Njegovo 'Putovanje u uznemireni svijet' svima je prikladan podsjetnik na to da ne postoji jedan islam, jedan skup islamskih vjerovanja, kao što ne postoji jedno zapadno vjerovanje', navodi njegov domaći izdavač, Naklada Ljevak, koja je Kermanijevu knjigu objavila u prijevodu Ane Nemec. 'Kritičari obično islam svode na njegov ortodoksni i fundamentalistički oblik, čime sami počinju sličiti na one koje kritiziraju, fundamentalistički sužavajući i strogo etiketirajući ili definirajući čitavu jednu religiju. Krivica za takvo preusko shvaćanje islama, međutim, nije samo na njegovim kritičarima, nego i na samim muslimanima. Činjenica je da su u 19. i 20. stoljeću jako utjecajnima postale ortodoksne i fundamentalističke interpretacije islama, vehabizam ili selafizam. Problem je u tome što se oni vrlo malo oslanjaju na Kuran i druge islamske izvore, te ih pogrešno i suženo, doslovno interpretiraju. Naravno da je to opasno, kao što bi bilo opasno držati se doslovno Starog zavjeta. Prava žrtva takvog pristupa nije neka druga religija, nego sama tradicija islama, njihova vlastita prošlost. To se pokazalo u Saudijskoj Arabiji koja je uništila sve islamske spomenike. Muslimani stoga ne mogu podržavati takvu i slične države, ne mogu Saudijsku Arabiju doživljavati kao partnera pa se onda čuditi terorističkim napadima na Zapadu. To je kontradikcija o kojoj treba više govoriti. Muslimani moraju biti jasni oko toga s kime surađuju, a s kime ne', rekao nam je Kermani uoči predstavljanja svoje knjige u Zagrebu. Osvrnuo se i na problem samoradikalizacije muslimana na Zapadu, opasnost od toga da se muslimane svodi isključivo na njihovu vjeru. 'Dok sam odrastao u Njemačkoj, nije se puno govorilo o strancima, o integraciji, različitim jezicima. Onda su se odjednom dogodili stranci, pa Turci, a sada su tu muslimani i svi su samo muslimani. To je ta fundamentalizacija diskursa koja jako utječe i na percepciju samoga sebe. Ako ljude tretirate samo kao muslimane, onda će se oni početi i ponašati tako. Vidim to na svome primjeru, dok putujem. U istočnoj Europi, u Bjelorusiji, primjerice, svakoga više zanima to što sam Nijemac jer je jednostavno tamo njemačka povijest poznatija i važnija. Onda se i ja počnem ponašati kao Nijemac. U Gruziji, gdje je jaka iranska povijest, svi me tretiraju prije svega kao Iranca i ja se odjednom počnem ponašati kao Iranac. Bez razmišljanja, samo reagiram na okolinu. U mom slučaju to nije bio problem, bilo mi je i smiješno, ali ljudi se s ovim stalno suočavaju. Ako ćete nekoga stalno pitati o islamu, onda će taj netko o islamu početi sve više razmišljati', zaključio je Kermani. U jednom dijelu knjige 'Putovanje u uznemireni svijet' bavi se i migrantskom krizom, opisujući stanje na talijanskom otoku Lampedusa 2008. 'Moj najveći stah oko migrantske krize je taj da nismo dovoljno svjesni migracija kao povijesne činjenice i toga da i sadašnji migranti iz svojih zemalja odlaze zbog konkretnih razloga, bilo jer su im države doživjele kolaps, bilo zbog siromaštva, bilo zbog klimatskih promjena. Razlozi su uvijek tu, činjenice ne možemo mijenjati, ali možemo se organizirati kako bismo usporili procese. U interesu europskih zemalja bilo bi ujediniti se, ne zbog ideje o ujedinjenju ili zbog tolerancije, nego zato što nacionalistički pristup krizi, kakav neke europske države trenutno promoviraju, na koncu šteti samim tim državama, njihovim nacionalnim interesima. Nijedna od njih nije sposobna samostalno riješiti neki od globalnih problema, Kinu, Rusiju, Trumpovu Ameriku, klimatske promjene. Oni koji misle da se mogu snaći sami, unutar granica svojih malih država, svakako će izgubiti', napominje Kermani koji je na predstavljanju knjige upozorio kako je Europa u slučaju Sirije 'dramatično zakazala'. 'Bilo je mogućnosti da se uključi u sukob, ne u smislu slanja svojih vojnika u rat, nego diplomatskim pritiskom ili UN-ovim nadzorom, što je sirijska opozicija svojedobno i tražila. Europa nije imala stav, nije imala ujedinjenu vanjsku politiku, a to što se odbila uključiti značilo je da će se uključiti drugi, Iran, Rusija, Saudijska Arabija, koji su svi iskoristili područje. Posljedica je da nam je tu, u susjedstvu, potpuno kolabrirala zemlja koja je ranije manje-više, barem u religijskom smislu, bila prilično stabilno i tolerantno društvo. A ljudi iz Sirije nisu tražili od Kine ili Saudijske Arabije da se uključe. Obraćali su se upravo Europi, vjerujući da će ona iskazati svoje vrijednosti, slobodu i toleranciju. Europa nije poduzela ništa i sad u na svome tlu ima terorizam i izbjegličku krizu. Rat u Ruandi ili u Indoneziji možda jest daleko, ali ratovi u Afganistanu, Siriji, Libiji i Iraku su nam pred vratima i pred njima ne možemo zatvoriti oči i postaviti zidove. Kad-tad će se njihova situacija odraziti na nas', rekao je Kermani dodajući da unatoč potrebi za ujedinjenjem europski nacionalisti 'sustavno slabe Europu i rade na njenom blokiranju, a sutra će se žaliti zato što je blokirana i slaba'. No, knjigom 'Uznemireni svijet' Kermani, kako je rekao na predstavljanju u Zagrebu, želi prije svega pokazati da sukobi diljem svijeta zapravo imaju isti korijen - socijalni sukob, odnosno borbu između onih koji imaju i onih koji nemaju. 'Kao pisac na stvari uvijek gledam iz perspektive kulture pa konflikte 'kulturiziram', ali kad putujem i kad zaista osvijestim stvari, vidim da postoji kulturna artikulacija sukoba, priča o njemu u kulturnim pojmovima, poput religije, nacije i jezika, ali da je ispod svega toga socijalni konflikt. Razlog zašto se o njemu ne govori kao takvom jest to što bi ljudi u slučaju socijalnog objašnjenja trebali početi razmišljati o sebi i o svom društvu. Ovako, postavljanjem sukoba u okvire kulture, imaju mogućnost za problem okriviti drugog i drugačijeg, skrenuti problem sa sebe', pojasnio je Kermani. 'Revolucije, poput one u Siriji ili Iranu, bile su originalno zbog slobode, ali u pozadini, ispod borbe za tu ideju, radilo se o velikom dijelu društva čiji se život pogoršao nakon ekonomskih reformi. Većina je postala siromašnija, a pritom su gledali kako mali dio društva, elita, postaje sve bogatiji. Ne osporavam važnost ideja, spomenutu borbu za slobodu, ali ona se spojila sa socijalnom promjenom i eksplodirala', kaže Kermani. Izvor: tportal.hr

AbrašRadio

OKC Abrašević

Alekse Šantića 25

88000 Mostar, BiH

+387 36 561 107

abrasradiomostar@gmail.com

  • mixcloud-og
  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • YouTube Social  Icon
  • Twitter Social Icon