KARANTINSKE KRONIKE: Into the Wild, Una Bauer

Veselila sam se tom izletu. Često sam onuda prolazila, ali nisam obraćala pažnju, potopljena u svojim mislima, pojedena zadatkom kojeg je trebalo obaviti, temom idućeg predavanja, tekstom koji je uvijek već odavno trebao biti gotov. Sijedi je izrast stršao nekoliko centimetara, ali stavila sam maskaru i korektor na podočnjake, potrudila sam se polovično. U ruksak sam zapakirala kruh koji sam ispekla noć prije, kiselkast od kefira kao glavnog sastojka. 6 paketića 3-u-1 kave sa smeđim šećerom u vrućoj vodi bilo je dovoljno da ispuni termosicu. Uzela sam par jabuka, ipak sam planirala ostati cijeli dan. Stigla sam već oko 6:45, činilo se da je prošlo svega par minuta od kad sam otvorila oči. Nikad mi nije trebalo dugo da započnem dan, sada pogotovo. Sigurno se pitate jesam li bila iznenađena prizorom. Sve je izgledalo tako poznato, ali kao da je svjetlo bilo jače, glasnije. Ili je sve bilo pomaknuto za centimetar, dva? Možda je i gaza bila prevučena preko. Ili prozirna folija od koje bi se odbilo svjetlo i zapeklo me u oko. Prvo što sam primijetila bio je prazan prostor u sredini, i razne boje, dugin spektar. Vegetacija je bila koncentrirana na jednom mjestu, valjda zato što je tamo bilo najviše sunca. Zelenilo je lijeno curilo, razne vrste puzavica padačica, spuštale su se sve do poda. Drvo agruma samo što nije bilo spremno za branje. Vidjela sam i malo bijele brade, sakrivene iza šiljastih listova neke biljke, možda netko zadužen za održavanje. Dozvala sam ga, nije odgovorio. Vrlo blizu mene stajali su jež, rakun i koala, nisam ih isprva primijetila. Nekako nepomični, staklastih očiju, ali to je razumljivo. Bilo je rano, možda još nisu kavu popile. Doduše, više me iznenadilo što su nekako bili iste veličine, a kao da se sjećam da to nije bilo tako nekad. Životinje su se smjestile na vrh neke drvene građevine, organizirane u manje jedinice. Bila je ispunjena sa puno sličnih objekata, izvana različitih boja, iznutra vrlo sličnih, crnih tragova na žućkastim površinama, puno tankih žućkastih površina koje su se držale zajedno. Vratila sam ih jednog do drugog, i zagrizla jabuku. Istraživanje me iscrpilo, a i piškilo mi se. Odlučila sam prekinuti nakratko ovaj izlet. Mahnula sam vrtnom patuljku, krasuli, kućnoj srećici, i plišanim životinjama. Zatvorila sam vrata svoje dnevne sobe i otišla u kupaonu.

AbrašRadio

OKC Abrašević

Alekse Šantića 25

88000 Mostar, BiH

+387 36 561 107

abrasradiomostar@gmail.com

  • mixcloud-og
  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • YouTube Social  Icon
  • Twitter Social Icon