• AbrašRadio

Zvukovi kojima dišu pčele: Širom - A Universe That Roasts Blossom for a Horse

Ronald Panza


Slušajući novi album slovenačke grupe Širom, A Universe That Roasts Blossom for a Horse, lako je upasti i uplesti se u brojne impresije, ali i u pokušaj dešifriranja i objašnjavanja onoga što čujemo. Nezahvalno je pisati o muzici koja ovako uporno traži, sastavlja i održava vlastiti jezik zvuka kojim bi govorila. Možda i istovremeno na više načina. Možda kao memorija posljednjih govornika nekog jezika koji umire. Muzika ovog trojca kojeg sačinjavaju Ana Kravanja, Iztok Koren i Samo Kutin u samoj srži postoji kao performativna. Nastaje iz neprekinutog sviranja, a svaki put kada je ponovno poslušate, čujete nešto drugo ili gubite centar iz kojega ste je pokušali doživjeti, jednostavno ne znate gdje ste stali. Pri tome se najmanje radi o improvizaciji – ovdje se prenosi jedna struktura koja nastaje u jednostavnom zvučnom traženju, pronalaženju i gubljenju. Svakako da ima improvizacije, ali ona u ovom slučaju nije presudna niti prevažna. Nije jednostavno zaključiti da se radi o ambijentalnom putovanju – iako se osjete utjecaji odrastanja i impresija Krasa, Tolmina i Prekmurja – regija odakle potiče iskustvo članova Širom – niti o pukom komuniciranju predodređenog zvuka instrumenata. Članovi svakako dobro poznaju i razumiju što svaki od njih izvodi i ako možda nema previše čvrsto formaliziranih i dogovorenih mjesta, Širom posjeduje vlastiti način izgradnje strukture kompozicije – ona se svaki put drugačije doživljava kod onih koji je slušaju. Instrumentarij je brojan, ima tu violina, balafona, banjoa, marimba, cijeli niz ručno napravljenih instrumenata.


I način na koji članovi banda nastupaju, a to znači i sviraju, sjedeći okruženi instrumentima – pored i ispod tijela, svjedoči o neobičnom stapanju kroz koje izlaze i mijenjaju se zvučne misli. Položaj je medij. Muzika je jednostavno dohvatljiva. Instrumenti doista većinom potječu iz tzv. etno instrumentarija, ali tu nema stvarne etno ni world muzike. Ako bi se s nečim moralo uspoređivati, što obično novinari rade – iako smatram da proces davanja značenje i težine usporedbe ne odgovara ovakvoj zvučnoj potrazi – prisjetio bih se načina na koji je Otomo Yoshihide dekonstruirao i rekontekstualizirao dvorsku japansku gagaku muziku u eksperimentalnom okruženju. Ne na razini sličnosti, jer Cathode i Anode ansambli zvuče drugačije, ali se sa Širom jako dobro razumiju. Yoshihide muziku stvara od pauza, nestanka i sjena zvukova. Širom rade istu stvar, ali s polomljenim i izmiješanim strukturama koje se vješto i nanovo slažu kao kakav neprekinuti storytelling. Grupa sama sastavlja i rastavlja dijelove, a slušači biraju kako će ih doživjeti i zapamtiti.


Druga usporedba, koja je važna i zbog neke sentimentalne naravi, prisjećanje je na legendarni Jewelled antler kolektiv, skupinu muzičara i bandova s kraja devedesetih i posebno kroz prvu deceniju 2000-ih koju se odlikovala sklonošću improvizaciji, psihodeliji i nađenim zvukovima, ali i drugačijim i vrlo hrabrim načinom snimanja albuma. Neformalni kolektiv sačinjavalo je više bandova, ali se ovdje prije svega treba podsjetiti na band koji je priču pokrenuo – legendarnu Thuju. Upravo su oni – što se danas slabo pamti, cijeni i zna – sa svojim potpunom slobodnim načinom snimanja albuma unijeli dodatni impuls slobode prema izboru instrumentarija i tema, kao i produkciji zvuka. Band je doslovce znao otići u neku pustaru, cijeli album snimiti na kasetni snimač s jednim mikrofonom, a dijelove snimati na diktafon. Ili bi se jednostavno okupili na nekom krovu u gradu ili ušli u prazan stan i otvorili prozore. No ni njihova muzika nije formalno nalik muzici grupe Širom – Steven R Smith, Loren Chasse i ostali jednostavno bi improvizirali na velikom broju poluakustičnih instrumenata. To je rezultiralo izvjesnim oslobođenjem instrumentalne napetosti, kao i hrabrošću razotkrivanja vlastite namjere. Baš kao i u pričanju osobnih jazz pripovijesti – što zadnjih godina tako uvjerljivo rade Matana Roberts, Moor Mother i Joshua Abrams.



Širom snimaju albume na klasičan način, ali jednako kao i gore spomenuti tematiziraju samoću. Ima nešto usamljeno i nešto izgubljeno u načinu rađanja i prenošenja ovih zvukova. Kako bi ih ispravno doživjeli jednako tako morate cijeniti samoću. I nedostajanje kao trenutak kojeg se rješavate kroz čin izolacije i stvaranja veze sa prostorom i prirodom. I sami naslovi pjesama stvaraju dojam usamljenosti, autentičnosti i jedinstvenosti i pokušaja pronalaženja u imaginarnom teritoriju koji se neprekidno raspada i sastavlja.


Grupa Širom doživjela je kreativni vrhunac zadnjim albumom A Universe That Roasts Blossom for a Horse. Iako se radi o putovanju koje je započelo prvim albumom 2016., a nastavilo se onim koji im je pribavio svjetsku pozornost I can be a clay snapper (ne računajući trenutno čudesnu suradnju sa Yoshiom Machidom na Snakes waiting for blue sky, cold road, too soon for me.)


Ovaj trio posjeduje rijetku sposobnost transformacije zvukova instrumenata i njihove osnovne namjene – razgovora. Već u samoj postavci instrumenata nalaze se dijalozi. Tako banjo postaje oštra lira pokrenuta gudalom, marimbe od kraškog bambusa kombiniraju se s klasičnim, dijelovi bubnja se tretiraju metalnim perkusijama i onima od drugih materijala, viola je uz improvizirani cello ručne izrade, muški i ženski glasovi pojačavaju strujanje žice i gudala, inkantacije glasova odjekuju različitim prostorima. Postaju nešto sasvim drugo, nepredvidivo, a smisleno upotrijebljeni u međusobnoj komunikaciji u kojoj se ne slažu toliko na uobičajenom harmonijskom nivou, već stvarajući jednu novu obradu zvučnog materijala. Kao izvor stvaranja novog zvučnog prostora svakako su prisutne impresije prirodnih krajolika od kojih i u kojima kompozicije nastaju, kako bi na kraju, zajedno sa slušaocima stvorile novu teritoriju komunikacije. Što se nalazi u srži svih dolazaka i odlazaka. Pozdravljanja, putovanja i rastajanja. Na ovaj način ova muzika je vrhunski eksperimentalni užitak, a sami albumi knjige priča koje nastavljamo pričati i slušati i dugo nakon što se reprodukcija zaustavi.

Poslušaj:


Brojne nagrade za mostarski 'Identitluk' na 37. susretima pozorišta BiH u Brčkom
Brojne nagrade za mostarski 'Identitluk' na 37. susretima pozorišta BiH u Brčkom
RG90: Ante Zlatko Stolica + Filip Andronik
RG90: Ante Zlatko Stolica + Filip Andronik
UKMF Student, garant jakog futsala u Banjaluci (Naše hronike)
UKMF Student, garant jakog futsala u Banjaluci (Naše hronike)
156: Deponija Uborak (II) / Onomatobleja 124
156: Deponija Uborak (II) / Onomatobleja 124
Prnjavor svjedoči žrtvama patogenog ponašanja koje svi podržavamo
Prnjavor svjedoči žrtvama patogenog ponašanja koje svi podržavamo
Koliko fleksibilnost mladih doprinosi razvoju zajednica? (Naše hronike)
Koliko fleksibilnost mladih doprinosi razvoju zajednica? (Naše hronike)
Social Dilemma / Partizansko spomen groblje u Mostaru / VakcinABC
RG84: Social Dilemma / Partizansko groblje u Mostaru / Vaccinae
Svet je svakako trenutno u oseci ideja i energije, pa su formalne i institucionalizovane kulturne politike manje više parkirane na slepim...
Fond solidarnosti: Aleksandar Popović, Nezavisna kulturna scena Srbije, Beograd (Intervju)
RADIO ALERT: COVID-19, Bliski istok, Nagorno-Karabah / KOMEDIJA SA STAVOM: Nesha Bridges
RG82: COVID-19 na Bliskom istoku / Nesha Bridges
Osnovni cilj aplikacije je potaknuti učenike na fizičku aktivnost koristeći online aplikacije, a gdje će nastavnik imati uvid u fizičku akti
Život u vrijeme zaraze: Održavaj fizičku aktivnost uz pomoć aplikacije Rolla!
(post)COVIDARIUM-1984 predavanje na temu COVID-19 u sjeni bliskoistočnih konflikata održat će Semir Behram 1. 10. s početkom u 19 h na...
Semir Behram: Covid-19 u sjeni bliskoistočnih konflikata
Tokom vikenda posjetili smo Dom zdravlja Mostar na Bulevaru i razgovarali sa Ines Popovac, glasnogovornicom ove zdravstvene ustanove. Ines j
Život u vrijeme zaraze: Ines Popovac, Dom zdravlja Mostar
Gatačko sivo goveče (Aleksa Vučković)
Gatačko sivo goveče (Aleksa Vučković)
'Doziva' (Azra Aksoj)
'Doziva' (Azra Aksoj)
Biljke u hercegovačkoj narodnoj tradiciji (Jovana Galić)
Biljke u hercegovačkoj narodnoj tradiciji (Jovana Galić)
Katuni: zaštitni znak Hercegovine (Milanka Kovačević)
Katuni: zaštitni znak Hercegovine (Milanka Kovačević)
Autentična hercegovačka kuća po kamenu se poznaje (Nikolija Bjelica)
Autentična hercegovačka kuća po kamenu se poznaje (Nikolija Bjelica)
'Smrt sina': Legenda o jezeru Krenica (Zdenka Pandžić)
'Smrt sina': Legenda o jezeru Krenica (Zdenka Pandžić)

AbrašRadio

OKC Abrašević

Alekse Šantića 25

88000 Mostar, BiH

+387 36 561 107

abrasradiomostar@gmail.com