• nocni5leptir

Opalescentna melankolija Šime Majić

Šima Majić, pjesnikinja neobično izraženog senzorija i profinjenog jezičnog manirizma na književnoj je sceni samozatajno prisutna od 2013. godine kada joj grad Karlovac dodjeljuje pjesničku nagradu „Zdravko Pucak“ za prvijenac „Potkožni sjever“. Njezin daljnji pjesnički razvoj nastavio se kroz drugu pjesničku zbirku pod još kriptičnijim nazivom „Melankolija igra badminton“, objavljenu pod etiketom zeničke izdavačke kuće „Vrijeme“ 2018. godine. Naoštrena pjesničkim senzibilitetom kojim prevladava magični realizam, po svojoj prirodi kod autorice ravan izvedbi pjesničkoga manifesta, opalescentnom melankolijom u kojoj se potpuno brišu stalne postavke i razlike između vremena i prostora, gdje smo dovedeni do pomisli da je poezija disciplina s onu stranu uma, i usuđujem se učitati, kjaroskuro momentima jezične zaigranosti, najpodvučenije kroz autoričinu drugu zbirku, Šima Majić obećava trajnu, čudesnu i provokativnu gradaciju termina začudnosti u suvremenom pjesništvu južnoslavenskih jezika.



Izbor iz poezije Šime Majić:


SLIKA IZ ČERNOBILA


bolujući od leptira koji suše cvijeće u njemu, moji ožiljci su otporni na moje tijelo kao na preživljavanje od razglednica iz Černobila i pjesama koje si umislio. kuća u kojoj i gluhoća ima uho ne živi ni u kome više. najbolje se čujemo kad se nikad ne čujemo. kad smo autistični kao bosonogi dječaci u plavim košuljama koji se ne igraju rata. kao mjesec što ometa rad našeg auta, što se grči jer te volim fotografirati kad te nema. osjećam se dijelom vrpce kad me uzmeš za slušalicu umjesto za ruku, stišavam telekomunikaciju šutnje.



ČOVJEK NA MARSU


izbija deveta simfonija iz poda kao iz pora mikroholokausta svaki put kad te poželim vidjeti oblačim mokru odjeću


ni Sunce ne bijaše u zenitu kad se spustih u bazen izabranih da bih improvizirala kino svakodnevnih emocija. sve je fotografirana snimka na snimljenoj fotografiji. mi smo dijeljenje koje se grli. vole nas prespore stvari.


zgrčenoj u mjehuru zraka kao u vremenskoj kapsuli, ima li išta dosadnije nego misliti da je naša priča neobična? osim damski poštivati zonu diskrecije među molekulama zagušljivih šutnja. ne da nam se više voljeti cijeli svijet.


postoji li išta intimnije od dodira kože s lišćem u oronulom bazenu. taj kontakt je mogao biti humus za nečije srce. kao crvena slova kojima ti neću više pisati o banalnostima svojih nedjelja u strahu da ću te podsjećati na intervjue astronauta koji jednosmjerno napuštaju Zemlju.



TREĆI NAČIN ATARAKSIJE


2.

uzet ću noćni taksi i pobjeći

na govorno područje na kojemu ljuštiš

bademe i bedeme iza kojih unazad rastu

limuni. no, ne smeta. nudeći šutnje

beskrajnih šetnji, samo se, stisnuvši uz mene,

stišaj. dakle, bešumno sanjaj.

mada, nema tih govornih područja

koja nas čine (l)imunima.


1.

prije svega, pustila sam krv iz kalendara,

slomila kazaljke sata

što mi vire iz kapilara,

prolila ti mlako mlijeko u inboks,

kao da je limfa.



ANAEROBNA NOĆ


razodjenut ću kilometre blizine

kao tkanine koje ne vidi tvoje unutarnje oko.

ti si moje bolesno ništa.

zaključavam se i sama od sebe,

skrivam u bocama zraka

uspavanke za male krtice.

kratice nježnosti na

kilometrima kazetnih traka.

Rec: noćas neću sanjati ništa.

ni nedostatak svjetla u kućama

za hospitalizaciju naših ljetovanja.

noćas mi je tuga prepuna

mikroorganizama koji svijetle u mraku.



MELANKOLIČNO EVANĐELJE


sve se to izgubi

u melankoliji ljetnog dana,

ali smo depresivno šareniji od svega

što će se odmoriti od nas u kruženju

noćnih taksista,

u sudoperima južnih prostorija.

i možda sam samo

praznina tvoje geometrije,

geometrijo moje praznine.


čije si ti malo monokromatsko srce?

čekaonica u kojoj se sve već čekalo

i u kojoj ne uspijevam ostati onoliko

koliko ona u meni.


zajedno smo stari koliko i samo čekanje.

kiša je nešto što je nepodnošljivo nalik na kišu.


Poslušaj:



Priredila Anita Pajević (Poeziju na štrikove)



Related Posts

See All
Sa svog prozora vidim bijelu murvu, drvo koje me fascinira i koje je bilo jedan od razloga zašto sam se uselila ovdje. Murva je darežljiva b
Prozor (Olga Tokarczuk)
Početkom ljeta 2019. godine Mostar gubi još jednog privrednog giganta, Preduzeće Aluminij. Urušena je cijela struktura industrijskog...
Ukradeno dvorište (Husein Oručević)
Husein Oručević, Nermin Bise: Po čijim notama su svirale sudije, ko je davao naloge sudijama i za kakve beneficije da se regularnost prve...
Velež - Mafija 1:0 (Husein Oručević, Nermin Bise)
Sa većom entropijom veća je, dakle, i distribucija utjecaja. Smeće regenerira profit. Mrežno „oslobođenje“, ekrani emancipacije...
Iz nikud u izvan (Mario Hibert)
156 izdanje programa Drugo ime za slobodu
156: Deponija Uborak (II/III) / Onomatobleja 124
Život u vrijeme zaraze #19: ”Ko su članovi Kriznog štaba HNK? Ja ne znam.”- Tina Jelin-Dizdar
”Ko su članovi Kriznog štaba HNK? Ja ne znam.”- Tina Jelin-Dizdar
Radio reportaža o odlaganju otpada u Mostaru - Deponija Uborak (1. dio) / Onomatobleja 121: 'Zdenin rječnik karakternih osobina'
147: Deponija Uborak (I/III) / Onomatobleja 121
INSAM - Institut za savremenu umjetničku muziku je međunarodna interdisciplinarna platforma posvećena izučavanju globalnih gibanja na...
Intervju: Bojana Radovanović (INSAM - Institut za savremenu umjetničku muziku)
178: Mostovi Hercegovine 2021: Ronald Panza + Onomatobleja 146
177: Mostovi Hercegovine 2021: Senada Demirović-Habibija + Onomatobleja 145
176: RadioTeatar Bajsić & prijatelji + Onomatobleja 144
175: In Memoriam: Vesna Ljubić (1938-2021) + Onomatobleja 143
174: Crustalno Jasno + Tarantula Comic Store + Onomatobleja 142
173: Vakcinacija u Mostaru + Klub knjige Ivo Andrić + Onomatobleja 141
Kajsije (Rebecca Solnit)
Sonja Leboš: Vratiti duh veličine i skromnosti u ljude i prostor (Intervju)
Naša Evropa (Adam Zagajewski)
Terminator protiv Avatara: Bilješke o akceleracionizmu (Mark Fisher)
Adam Zagajewski: Primum vivere deinde philosophari (Intervju)
Hemisferalnost pjesništva Anđele Pendić