• AbrašRadio

Marija Dragnić: Poezija pinochle

Pred nama je poezija snažne autorske pojave, poezija s trikovima u rukavu, poezija pinochle. Marija Dragnić strastveno i dokumentaristički istražuje i savladava poeziju, mapirajući nove jezične pojave i intrigantno imaginarne svjetove. Ili: Marija Dragnić jeste jednako Vivian Maier s Rolleiflex kamerom.


Marija Dragnić veliko je iznenađenje regionalne pjesničke scene. U kratkom vremenskom razmaku obje svoje zbirke objavila je pod okriljem izdavačke platforme „PPM Enklava“. Nedugo nakon tiskanja prve pjesničke zbirke „Konfabulacije“, za koju je nagrađena prvom nagradom Ratkovićevih večeri poezije 2018. godine, ista zbirka doživjela je svoje drugo izdanje pod protekcijom PPM Enklave. Krajem ove godine iz tiska nam je friško stigla i njezina druga pjesnička zbirka „Mi, marije“, također izdavački potpomognuta Enklavom. U obje zbirke dominantna je jaka autorska pojava koja svojom poezijom anticipira narativnost, (ko)autorsku igru, pluralizam glasova, jezičnu predusretljivost i vrtoglavi poetski imaginarij. Poezijom Marije Dragnić pršte beskrajne varijacije jezičnog niveliranja u koje čitatelj odmah biva uvučen kao izravni participant, suigrač. Svedivost na igru savladava ergonomiju pjesme, pred nama se razotkriva autorica koja oprezno izbjegava svaki vid podudaranja s autobiografskim, što uspješno postiže zaokretom prema efektu jezika (obratimo pozornost na spisateljsku tehnikaliju izvođenje pjesme iz naslova i obratno – kod Marije Dragnić takav efekt izostaje, autorica naslovom


đed je jednom ubio poskoka

koji mi je prepriječio stazu.

šibicom je fiksirao

zmijine otvorene čeljusti

i stavio cigaretu u njena usta.

mahnito se vrtjela ukrug,

dok joj glava nije prsla.

istina je da ga se danas

samo po tome sjećam.“,


u istoj mjeri razigrava i sebe i nas. Kad se naslovom gotovo razotkrila, razotkrivši i potencijalnu pjesmu, s previše vještine dokida i naša čitateljska očekivanja otvarajući asocijativni prolaz za pjesmu koja najviše podsjeća na uvodnu sekvencu iz filmskih dugometražnih eksperimenata Davida Lyncha.


Otvorimo li zbirke „Konfabulacije“ ili „Mi, marije“ prezentiraju nam se pjesme tempirane s velikom točnošću uspostavljanja prema prethodnoj pjesmi. Objema zbirkama dominira autoričin voice-over, hide&seek momenti, pred nama je poezija snažne autorske pojave, poezija s trikovima u rukavu, poezija pinochle. Marija Dragnić strastveno i dokumentaristički istražuje i savladava poeziju, mapirajući nove jezične pojave i intrigantno imaginarne svjetove. Ili: Marija Dragnić jeste jednako Vivian Maier s Rolleiflex kamerom.

Koka i puška


Koka nikad nije

a) išla u pozorište

b) čitala kratke priče.

ipak, nije voljela

što u kući ima pušku.


djeca su je jednom

krišom uzela

i brat je u sestru opalio

vazduh.


baš tad je Koka

banula na vrata

i presamitila se od plača

pred djevojčicinim

stopalima.


kad su je pitali

pa šta ti je, Koko?!

jecajući je odgovorila


a) ako je igra

ne znači da nije stvarno

b) ako nema metka

ne znači da je promašio.



Koka na srebrnom potoku


Koka je uvijek negdje žurila

stalno bila zauzeta

a svi su govorili kako je lijena.


jednom je otišla na potok

da donese lamicu vode

i vratila se

poslije tri dana i tri noći

pregazivši tri staze

bora njenih ukućana.


po povratku

zabezeknutoj porodici

objasnila je:


išla sam do potoka

korak po korak

nogu ispred noge

stazom zaobilaznom

neutabanom


jer je preko poznate

palo staro stablo

koje nijesam mogla

ni željela da pomjerim.


hrabrila me izvjesnost

srebrnkaste, hladne tečnosti

na kraju mog puta

gdje sam konačno

umorena pala


spustila lamicu na zemlju

sačekala najčistiji talasić

izvorske vode

podigla ručku jednom

a dno drugom rukom

brzo zahvatila nalet


koji je tukao

iz srca zemlje

i probio dno lamice


tekao sa potokom

daleko

do neke vode s imenom

koja se dizala u nebo


da opet padne na zemlju

na lišće, na krovove

i mačke

na vaša lica

vaša lica pod dlanovima –


to me trglo

i natjeralo da se vratim

ta voda u vašim šakama

voda što prolazi

kroz ruke.



hit me

bila si žedna i dao sam ti kamen.

cijedila si vodu iz srca stijene.

jurišao sam na slonovima

kroz tvoje kapije

da vidim kako ustaješ neustrašiva,

besprekorna u svojoj odbrani.

na dlan tvoje ispružene šake

sad polažem žilet,

pazim da na butinu bez greške urežeš −

m e a c u l p a.

dao sam ti kamen da utolimo žeđ.

da me makar nešto, dok odlazim, pogodi.



tamo

gdje počinju čuda?


jednog dalekog decembra

dugo sam mislila

o sitnim rubinima

koji su se sporo kotrljali

niz oluke obrvica

i prćast, mali nos.


naslonjena na ogradu mosta

prizivala sam slike

visokog, bijelog čela,

pogođenog

jednim od kamenčića

kojima su je tjerali

sve dublje

u ogromnu, prljavu baru.

misli pred kojima

mrzne se sve.


konačno sam skočila.


ja sam sposobna

da činim čuda!

vikala sam radosno


koračajući zaleđenom

površinom rijeke,

dok mi je pritrčavala

vitka, crvenokosa žena.


pod maskom velikog užasa,

nazrela sam kraj njene usne

zarez prikrivenog smiješka,

mali nasledni (?) biljeg

prevelike hrabrosti.


od tada znam da lako

dahom zaledim rijeku

kad želim da me vide

kako hodam po vodi.



kad sam se rodila

baba se obukla svečano,

u crno,

da unuku dočeka

onako kako dolikuje.


posle je godinama spravljala

sladolede za ručak,

tokom svakog ljetnjeg raspusta.

vodila nas je i na ribnjak

gdje smo učili da skačemo

na glavu.


jednom sam pokušala

da ostanem pod vodom

i pretvorim se u sirenu.

bilo je malo skučeno,

tu u ribnjaku,

pa sam izronila,

ali pošto se formirala krljušt.


baba se nije uplašila

što sam se toliko zadržala

na dnu bazena,

niti je uočila promjene

na mojoj koži.


nasmijala se i rekla

kako roni zmijka jezičara,

blago baki.


voljela sam babu.

bila je izuzetno

inteligentna žena,


umjela da zaobiđe

srce stvari.


da nema bijelih prstiju moje poezije

ja bih svaki svoj crni prst odsjekla

i lizala prste tuđe poezije, a bijele

naročito.


kad bi crni prsti bili jedini koje imam

bilo bi očigledno da oni nemaju ništa

s crnim prstima mog ljubavnika.

ovako su to, vjerujte, potpuno isti prsti.


Anita Pajević (Poeziju na štrikove)

Poslušaj:

RG103: Manifest urbanog kanibalizma + Accident/Rikavac/Chikara/Doomsday + Pasivna agresija 44
RG103: Manifest urbanog kanibalizma + Accident/Rikavac/Chikara/Doomsday + Pasivna agresija 44
MArteLive: Poziv mladim umjetnicima (Italija, BiH, Litvanija, Poljska)
MArteLive: Poziv mladim umjetnicima (Italija, BiH, Litvanija, Poljska)
168: Izbori u Mostaru - Dragan Markovina + Onomatobleja 136
168: Izbori u Mostaru - Dragan Markovina + Onomatobleja 136
RG102: Nomadland + Manifest posthumanog II/II, Robert Pepperell + Al-Kaida u Iranu
RG102: Nomadland + Manifest posthumanog II/II, Robert Pepperell + Al-Kaida u Iranu
167: Šejla Šehabović (Zemlja-Voda-Zrak) + Enis Čišić + Onomatobleja 135
167: Šejla Šehabović (Zemlja-Voda-Zrak) + Enis Čišić + Onomatobleja 135
Zemlja-Voda-Zrak: Promocija prvog bh ekološkog stripa
Zemlja-Voda-Zrak: Promocija prvog bh ekološkog stripa
Publikacija 'Rad i pandemija' Radničke solidarnosti iz Banjaluke i Fronta slobode iz Tuzle
Rad, pandemija i trka za imunitet (Damir Arsenijević)
Social Dilemma / Partizansko spomen groblje u Mostaru / VakcinABC
RG84: Social Dilemma / Partizansko groblje u Mostaru / Vaccinae
Svet je svakako trenutno u oseci ideja i energije, pa su formalne i institucionalizovane kulturne politike manje više parkirane na slepim...
Fond solidarnosti: Aleksandar Popović, Nezavisna kulturna scena Srbije, Beograd (Intervju)
RADIO ALERT: COVID-19, Bliski istok, Nagorno-Karabah / KOMEDIJA SA STAVOM: Nesha Bridges
RG82: COVID-19 na Bliskom istoku / Nesha Bridges
Osnovni cilj aplikacije je potaknuti učenike na fizičku aktivnost koristeći online aplikacije, a gdje će nastavnik imati uvid u fizičku akti
Život u vrijeme zaraze: Održavaj fizičku aktivnost uz pomoć aplikacije Rolla!
(post)COVIDARIUM-1984 predavanje na temu COVID-19 u sjeni bliskoistočnih konflikata održat će Semir Behram 1. 10. s početkom u 19 h na...
Semir Behram: Covid-19 u sjeni bliskoistočnih konflikata
Kako smo prelazili mostove u doba pandemije
Kako smo prelazili mostove u doba pandemije
Gatačko sivo goveče (Aleksa Vučković)
Gatačko sivo goveče (Aleksa Vučković)
'Doziva' (Azra Aksoj)
'Doziva' (Azra Aksoj)
Biljke u hercegovačkoj narodnoj tradiciji (Jovana Galić)
Biljke u hercegovačkoj narodnoj tradiciji (Jovana Galić)
Katuni: zaštitni znak Hercegovine (Milanka Kovačević)
Katuni: zaštitni znak Hercegovine (Milanka Kovačević)
Autentična hercegovačka kuća po kamenu se poznaje (Nikolija Bjelica)
Autentična hercegovačka kuća po kamenu se poznaje (Nikolija Bjelica)

AbrašRadio

OKC Abrašević

Alekse Šantića 25

88000 Mostar, BiH

+387 36 561 107

abrasradiomostar@gmail.com