• AbrašRadio

Marija Šuković, izbor iz zbirke 'Onostranost je prilika'


Marija Šuković rođena je 1993. godine u Trebinju. Odrasta u Gacku, a u Palama studira književnost i teatrologiju. Članica je ansambla Studentskog pozorišta Pale. Trenutno živi u Sarajevu gdje radi u Centru kulturnih aktivnosti Charlama kao asistent konceptualnog umjetnika Jusufa Hadžifejzovića. Njena prva zbirka poezije “Onostranost je prilika'' bavi se temama opskurnosti, nedokučivih dimenzija, sopstva i međuljudskih odnosa.




Neka meso ispašta


ja nisam ono što bi poželio voljeti tek što možeš da me vidiš valjalo je truda

jer ne zalistah u saksiji gdje me posadiše ja sam divlja biljka odbjegla u drumove da diše kamene cipele i razlog buntovnika apstraktna slika isklijala avangarda u bašti krompira uskok preko reda, utroba nemira

dok vaše stvarnosti zaziru od isteka ja sam rijeka, ja sam hladna rijeka

zaobiđite me uštirkani, ovo je pjesma smrada ja sam nokat koji urasta i ne marim

neka meso ispašta


2018.







Nered


Više nisu bitne ivice

davno je postalo rastopivo sve što me uzbuđuje.

Gdje su granice koje se ne smiju preći?


Grcaju nevidljive veze svemirom

a paučina prešla s mog ramena na tvoje

možda je

jedina stvar koja nas vezuje

u ovom čekanju, u bezrazlogu

možda zato što samo ćutimo tu

neotkriveni

i nenađeni.


Čovjek je tako samotan

čovjek je tako potreban, i tako suvišan

u svijetu gdje smo svi bez svega ostali,

a tražili i dobili, i uzeli i odbili,

pretapali se

u ovom kraljevstvu ameba;

treba li nekom ono što gubim,

gubi li neko što meni treba?


Ja sam iz sfere ustreptalog smisla

u ovaj pakao nemanja sišla

da vrisnem samo

u grlo ljudima


i nađem nekog


jer pumpa još crveni nered

u inkubatorskim mojim grudima.


2016.







Besmrtno


Ja se ne sjećam više.

Nek znaju duhovi vremena

da sam naučila zaborav

da ćuti.

Sad ne govori zemlja

sa suzama mojim

i više se ne bojim

da te spomenem.

I ko si sad ti, žila prošlosti

kad riječi se sudare

u naletu uspomena

poslije vremena

kad oduvam miris bora

sa tvog lica

ti opet nestaneš

u pijesku obala

u letu ptica;

kako da ti pomognem

pregrizem tvoje riječi

i progutam ukus mašte

okrenem se kad ne osjetiš

da ne zaboli fikcija

a mene istina.

Pregazim znakove na putu

odričem tragove u sebi

da tebe nema

da te nikad nije ni bilo

krenem ponovo

a zapnem u tvom raskoraku–

nađem sebe u mraku

gdje te skrivam

gdje si oduvijek postojao.


2O1O.







Oteta


Škripim, vazduh oko mene žuri.

Nestaću, а ti tu

nadomak mog bijelog sna

ko ispraćaj, na prstima.


Šta radi tvoja ruka

па mojoj ljusci od kože

zašto mi brojiš pršljenove

kad ćeš me sutra

predati podzemlja ukočenu

i ostaviti

ko što se ostavljaju stvari koje venu!


Šta me ti diraš sad

kad će me sutra dirati mravi

i iz ušiju će mi cvjetovi rasti

uz moje ime na mermeru u travi

ko da počivam — а ја oteta!–


Oteta

noktima još netruležnim tragam

dа te izgrebem do smisla


2018.









Nesvijest


Muka mi je u lobanji


dа mozak ispovraćam

stomak mi se vrti


u nesvijest pada mi krv

put odozgo tako je strm

za moja ugnojena pluća

sunce mi spaljuje potiljak

pleća su teška i vruća

samo se znoj hladni

poigrava na arkadi


i kratka jeza niz kičmeni stub

osmijeh dok pada mi trup


2018.







Prilika


Gore паd površinom već je dosadno

Sve što je ostalo dа sе vidi је dno


Vrijeme je bola

Onostranost je prilika


Sirene su glasne kad uvo izvoru spustim

Pjevaju: opasnost je izgovor


2018.







Optimistična


umorna običnosti

tvoje istine su dokone


prašina se zakašijala

паd životnom mudrošću


redoslijed stvari oblači crveno

i sve je spremno

za revoluciju


2018.







Smetnja


zorom umilno kucanje

i iza vrata “dobro jutro”

nisam za komšijski šarm

аl' nazuh obzire

i privide da progledam

a onda upitam

“zašto me budite

baš u svitanje”


umotani u pleteni nemir

Vi ste novi

i vonjate na samoću

a ja što liježem sa zadnjim mrakom

nisam za kafu. dok zijeva sunce


i sve što ćemo podijeliti

je zadah memle u haustoru.

рriје no se vratim

tek zagrijanom krevetu

na kojem pređe mačka


2018.







Za mog psa


spakujte kosti za mog psa on me hroptavo doziva napolju vjetar obmanjuje kese i njegov se lavež razliježe do groblja neka mu neko donese da jede ja usnuti moram

sipajte vodu mom žednom psu njegova trka izdaje u bijesnoj bali put je lutanje vjetar ubrzava disanje

sklonite s ceste mog mrtvog psa na kiši kvasa njegov leš ne stigoh da ga sahranim da je bar imao snage do mene da ga kostima svojim nahranim


2018.





Marija je gošća prvog izdanja književnih večeri Pjega u OKC Abraševiću 20. decembra 2019.


Event: https://www.facebook.com/events/2624156574345389/











108 views
Mreža lokalnih portala: rubrika 'Naše hronike'
Mreža lokalnih portala: rubrika 'Naše hronike'
RG86: Marija Dejanović / Karmen Obrdalj, Aleta Rajič / Onomatobleja Talk Show
RG86: Marija Dejanović / Karmen Obrdalj, Aleta Rajič / Onomatobleja Talk Show
152: Ivana Rogar, Želimir Periš / Turizam u Mostaru: Kako dalje?
152: Ivana Rogar, Želimir Periš / Turizam u Mostaru: Kako dalje?
RG85: Plavi baršun (1986) / Abergaz, The Harness, Accident / Pasivna agresija
RG85: Plavi baršun (1986) / Abergaz, The Harness, Accident / Pasivna agresija
151: Budućnost mladih Mostara / Magdalena Blažević / Jasmila Žbanić
151: Budućnost mladih Mostara / Magdalena Blažević / Jasmila Žbanić
RG84: Social Dilemma / Partizansko groblje u Mostaru / Vaccinae
RG84: Social Dilemma / Partizansko groblje u Mostaru / Vaccinae
'Music': Novi spot zeničkog sastava BruhUuhu
'Music': Novi spot zeničkog sastava BruhUuhu
Festival Poligon 2020: Vanja Šunjić
Festival Poligon 2020: Vanja Šunjić
150: Dženan Šuta: App Rolla / Maja Roso Popovac
150: Dženan Šuta: App Rolla / Maja Roso Popovac

AbrašRadio

OKC Abrašević

Alekse Šantića 25

88000 Mostar, BiH

+387 36 561 107

abrasradiomostar@gmail.com

  • mixcloud-og
  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • YouTube Social  Icon
  • Twitter Social Icon