• AbrašRadio

Kraljevstvo Praznine, Saša Džino (ulomak iz romana 'U Čarobnjakovim šeširima')

Updated: May 29


'U Čarobnjakovim šeširima' najnoviji je roman u nastanku sarajevskog horror i SF autora Saše Džine. Saša je gost drugog izdanja Abraševog književnog bloka Pjege, u kojem ćemo se osim posljednjeg romana 'Električni okean', te novog materijala, baviti i samim pojmom horrora i naučne fantastike u našim krajevima. Za punu horror i SF atmosferu i muzički afterparty pobrinut će se DJ Tomski. 25. januar s početkom u 20:00 h - zabilježite datum! Ovom prilikom dobili smo isječak iz novog romana, naslovljen 'Kraljevstvo Praznine'

Kraljevstvo Praznine

Iza sedam brda, iza sedam gora, iza sedam zvijezda, iza sedam galaksija, u ništavilu na kraju svih univerzuma, na crnom tronu sjedio je Kralj Praznine. I kralj je bio crn kao tron, crn kao hiljadu noći, crn kao nepostojanje. Kruna sa šiljatim, dugim završecima bila je crna kao i njegove oči. Duša mu je bila mračna i nepostojeća, a srce prazno kao vječni vakuum. Njegovo kraljevstvo bila je Praznina, a njegova armija beskrajni mrak. Bilal je klečao pred njim, diveći se njegovom veličanstvu. Kralj ga je neko vrijeme posmatrao, najzad progovorivši nepostojećim glasom: „Dobrodošao, Bilale. Čekao sam te čitavu vječnost. Najzad si došao, o ti odabrani!“ „Ko si ti?“ „Ja sam Kralj Praznine.“ „Za šta sam ja odabran?“ „Da dođeš k meni i ispuniš svoju sudbinu.“ „Gdje da dođem?“ „Na kraj univerzuma, do moga kraljevstva. Kraljevstva Ništavila. Tamo gdje zvijezde ne bacaju sjaj, tamo gdje ništa ne postoji sem mraka.“ „Zašto bih tamo došao? Šta me tamo čeka?“ „Tamo te zaista ne čeka ništa, jer tamo ničega nema.“ „Ali, ako tamo nema ničega, kako to da ti postojiš?“ „O, zaista ovdje nema ničega. Ja ne postojim. Ne postoji ni moje kraljevstvo. I to je suština praznine.“ „Ne shvatam te, Kralju Praznine.“ „Praznina je odsustvo postojanja. Ona je ništa i bila je prije svega. Praznina je vječno vladala i onda se ni iz čega pojavio Čarobnjak. On je počeo da stvara i njegove bezbrojne stvarnosti se kao kuga proširiše prazninom. Od tada je svjetlost počela pobjeđivati mrak, od tada su armije postojanja pred sobom gazile armije praznine. I zato sam pozvao mnoge da dođu k meni. Niko od njih nije preživio osim tebe, Bilale. Ti si zaista odabrani.“ „Reci mi, Kralju Praznine, za šta sam odabran?“ „O Bilale, ti si odabran da dođeš na kraj svih svjetova, tamo gdje kraljevstva postojanja prestaju i tamo gdje počinje kraljevstvo Praznine. Tamo te čekamo moje armije mraka i ja. Dođi, o ti Bilale, dođi da iskuješ mač od Praznine i da te tvoj kralj imenuje Vitezom od Praznine! Trebaš nam, Bilale, Viteže od Praznine! Treba mi vođa da povede moje armije tame, da progutaju svjetlost i sve što postoji. Pratiće onoga ko iskuje mač od Ništavila i ko je sposoban da njime zamahne. A ti si zaista taj, o Bilale!“ Bilalu je sve počinjalo imati smisla. Zamišljao je univerzum kao mehanizam, pokrenut prije više od trinaest milijardi godina. Primordijalni uzrok iz kojeg se rodio kosmos kao posljedica. Lanac uzroka i posljedica doveo je do stvaranja atoma, zvijezda, planeta i života na njemu. U tom dugom lancu uzroka i posljedica, Bilal je vidio sebe kao nekoga ko će čitav taj mehanizam ugasiti. Sve što ima početak mora imati i kraj. U besmislu takvog postojanja, u stvarnosti sa svim svojim ograničenjima, praznina se Bilalu činila ljepša no ikad. Praznina je vječna. Nikada nije postojala i nikada neće postojati. Nema ni početak ni kraj, jednostavno je nema. Predvidiva je i jednostavna. Umirujuća. Sve što je ikada postojalo mora se jednom ugasiti. Čemu patnja između ciklusa praznine? Sve što je u njoj nastalo opet će u njoj i nestati. Zašto čekati da prođu eoni da Kraljevstvo Praznine opet zavlada? „Šta si odlučio, o Bilale?“ „Želim da dođem do kraja svih svjetova, veličanstvo. Želim da iskujem mač od Ništavila i postanem Vitez od Praznine. Želim da povedem tvoje armije mraka i progutam svaku zvijezdu u kosmosu. Želim da ti služim, Kralju Praznine!“ „Vrlo dobro, Bilale!“, začuo se nepostojeći glas Kralja Praznine. „Ustani sad i zajaši svoju sudbinu!“ Sve igle se munjevitom brzinom izvukoše iz Bilalove glave. Kralj Praznine i njegovo kraljevstvo su nestali. Bilal je ustao. Iz zidova i plafona izletjele su mnoge mehaničke, fleksibilne šipke s hvataljkama na završecima. Nosile su razne dijelove oklopa sastavljajući ga preko Bilalovog tijela. Dio po dio se uklapao stvarajući jedinstveni crni oklop čvrstog i Bilalu nepoznatog materijala. Oklop je podsjećao na onaj što su nosili srednjovjekovni vitezovi, samo je bio mnogo sofisticiraniji i kompleksniji. Na zglobovima prstiju, šake, ruke, noge, vrata i trupa, oklop je bio konstrusian da omogući anatomiji tijela maksimalnu pokretljivost. Na kraju, kada je oklop prekrio svaki dio tijela osim glave, s plafona se spustila crna kaciga. Stavivši je na glavu, kaciga se uklopila s ostatkom oklopa. Ono što Bilal nije očekivao, bio je unutrašnji mehanizam oklopa. U nosnice su mu se uvukle cijevi, a u postojeće rupice na glavi zabile su se tanke igle iz unutrašnjosti kacige. Na providnom materijalu koji je prekrivao otvor za oči na kacigi, uključio se displej. Pošto je kaciga imala pristup Bilalovoj neuronskoj mreži, na displeju su se pojavljivali podaci na Bilalovom jeziku: Kisik – 98%, Baterija – 86%, Voda – 71%. U desnom uglu stajala je pojednostavljena mapa kosmosa. Brzo se privikao na oklop. Osjećao se snažnije no ikad. Tijelo mu je bilo odmorno i spremno za akciju, a um bistar i usklađen. Ne sjeća se da je ikada imao tako kristalno jasne misli, bez onog konstantnog haosa informacija. Po prvi put u životu osjetio je istinsku inspiraciju i usredsređeni zanos duha. Po prvi put u životu je imao cilj i svrhu. Sada je još dublje spoznao istinu o tijelu kao automatu koji u svojoj kompleksnoj mašineriji atoma reaguje na vanjske uticaje. Kosmos nije haotičan, on je skladno determinisan. Sav moj život, sve odluke koje sam napravio, svi vanjski uticaji koji su mijenjali moju svijest, sve je vodilo do ovoga. Ovo mi je bilo suđeno. Platforma za platformom se uzdizala iz vode kreirajući stazu ispred Bilala. Odlučno je krenuo hodati stazom prema suprotnoj strani prostorije. Na kraju staze u zidu se otvorio izduženi uski prolaz i svjetlost obasja Bilalov crni oklop. Iako je materijal bio zagasito crn, na momente se presijavao kao nafta. Kaciga je imala zlokoban oblik. Sve je na njoj bilo uglasto. Središnji dio kacige, od početka donje vilice do tjemena, bio je spojen kao oštrica. Otvor za oči bio je u obliku slova V. Kaciga je imala uglaste uši, špicaste i izdužene poput vilenjačkih, s kompleksnim sistemom ušne školjke. Sličan dizajn pratio je i ostatak oklopa. Sve je bilo uglasto i špicasto. Vrhovi prstiju su bili zašiljeni kao kandže. Izašao je iz unutrašnjosti građevine i na nebu su ga dočekala tri sunca. Svuda oko njega su se širile cijevi građevine, kao da je posmatrao svijet iz središta morskog ježa. Na displeju mu se iscrta čitav sistem triju sunaca i lokacija na kojoj se nalazio. Na nebu, u daljini, Bilal je ugledao nekog stvora u letu. „Ovo je za tebe, Bilale“, reče prazni glas u njegovoj kacigi. Stvor mu se približavao mašući širokim krilima. Bilala je podsjećao na zmaja, istog oblika kao u bajkama iz njegove stvarnosti. Kada je zmaj naposljetku sletio ispred njega, Bilala je shvatio da je zmaj sačinjen od istog crnog materijala kao i njegov oklop. Stvor nije nastao biološkom evolucijom, već je bio vještački keirana mašina. Veliko tijelo mu je bilo prekriveno crnim, zašiljenim krljuštima. Glava mu je bila špicasta s dugim, izduženim ušima. Oči su mu bile kompleksan mehanizam s višestrukim kapcima. Zubi zašiljeni i crni kao i sve ostalo na njegovom tijelu. Čitav sklop kičme se mogao lako vidjeti izvana. Pršljenovi su bili izuzetno fleksibilni i svaki je imao tri dugačka šiljka na vanjskoj strani. Čitavom dužinom leđa i repa formirao se dugi niz šiljaka, koji su bili najduži u središtu kičme, a najkraći u predjelu repa. Krila su mu bila široka, sastavljena od savijajućeg mozaika crnih trokutića. „Zajaši svog zmaja, Bilale, i dođi k meni u Kraljevstvo Praznine!“ Bilal je prišao zmaju, položio mu ruku između očiju kao da će ga pomaziti. Zmaj je spustio glavu na pod i Bilal mu se preko vrata popeo na leđa. Sjeo je između šiljaka i uhvatio se za one što su štrčali ispred njega. Na Bilalovom displeju se pojavila mapa kosmosa i najkraći put do Kraljevstva Praznine. Iz dlana mu je izašao šiljak kojeg je zabio između zmajevih pršljenova. Zmaj je kroz svoj vještački nervni sistem dobio sve potrebne informacije o kretanju. Raširio je krila, zamahnuo i poletio prema zvijezdama i Kraljevstvu Praznine.


FB event: https://www.facebook.com/events/464786304432260/

94 views
Mreža lokalnih portala: rubrika 'Naše hronike'
Mreža lokalnih portala: rubrika 'Naše hronike'
RG86: Marija Dejanović / Karmen Obrdalj, Aleta Rajič / Onomatobleja Talk Show
RG86: Marija Dejanović / Karmen Obrdalj, Aleta Rajič / Onomatobleja Talk Show
152: Ivana Rogar, Želimir Periš / Turizam u Mostaru: Kako dalje?
152: Ivana Rogar, Želimir Periš / Turizam u Mostaru: Kako dalje?
RG85: Plavi baršun (1986) / Abergaz, The Harness, Accident / Pasivna agresija
RG85: Plavi baršun (1986) / Abergaz, The Harness, Accident / Pasivna agresija
151: Budućnost mladih Mostara / Magdalena Blažević / Jasmila Žbanić
151: Budućnost mladih Mostara / Magdalena Blažević / Jasmila Žbanić
RG84: Social Dilemma / Partizansko groblje u Mostaru / Vaccinae
RG84: Social Dilemma / Partizansko groblje u Mostaru / Vaccinae
'Music': Novi spot zeničkog sastava BruhUuhu
'Music': Novi spot zeničkog sastava BruhUuhu
Festival Poligon 2020: Vanja Šunjić
Festival Poligon 2020: Vanja Šunjić
150: Dženan Šuta: App Rolla / Maja Roso Popovac
150: Dženan Šuta: App Rolla / Maja Roso Popovac

AbrašRadio

OKC Abrašević

Alekse Šantića 25

88000 Mostar, BiH

+387 36 561 107

abrasradiomostar@gmail.com

  • mixcloud-og
  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • YouTube Social  Icon
  • Twitter Social Icon