Zapisi iz umnog karantina (Jelena Jevđenić)



Dan. Ne brojim više dane, jer nema tog datuma na kalendaru koji je zaokružen i do kojeg se broji „koliko još puta spavati“. Svakako je zbunjena i priroda, ne zna da li je zima otišla ili došla, kao i proljeće. Dan snijega, dan sunca, dan sivila. Pomiješani su vikendi i srijede, nema radosti petku niti anksioznog osjećaja ponedjeljka. Čak i sedmica gubi smisao. Samo onima u izolaciji četrnaest dana ima značaj. I računima. Bitno je izmiriti dugovanja, šta god radili ili ne radili, računi su tu sve dok se diše.


Zid. Dobro je imati zidove. Čuvaju od hladnoće, od sunca, od vjetra, od neželjenih pogleda i buke. Sve što nam ne odgovara, guramo u četiri zida. Mada je dobro i rušiti zidove zbog svih momenata kad hoćemo da nam se čuje glas. Neka još malo zidova, nećemo ih rušiti da ne bismo išli glavom kroz zid do bolničkih zidova.


Mačka. Gledam svoju šarenu pufnu i mislim, sreća pa se životinje ne mogu zaraziti, inače bi bio masovni pokolj nad četvoronošcima. Kao da do sada i nije bio, kao da ga nema. Kao da sve ovo nije i krenulo od klaonice. Ona i dalje mirno spava. Pa šta bi onda falilo i meni i svima nama da prespavamo ovaj karantin kao mačke.


Voda. Mlaz tople voda na rukama, plešu mi prsti kroz pjenu od sapuna, dok mi koža ne postane kao kod gmizavaca. Da li su sada čiste i sigurne? Mozak mi se s vremena na vrijeme pretvori u mikroskop, pa razmišljam koje boje i oblika su bakterije i virusi. Vidim ih kako se množe i osvajaju svaki pedalj organizma, nešto poput nas ljudi na planeti Zemlji.


Odlazak. Maska, rukavice, red ispred marketa. Poštuju se pravila čekanja, razmaka, svi smo otuđeni. Sjećam se prvih dana pandemije i kako se neka gospođa ugurala preko reda ispred mene za ulazak u market, pa sam tada pomislila kakav smo narod, mi bismo i u smrt preko reda. A sada, sada i ne baš, sada Kina nije tako daleko.


Dezinfekcija. Mama je uvijek govorila za svoju sestru da je njoj stan „k'o apoteka“ i ja bih se uvijek zgrozila na tu pomisao, jer apoteka ima miris bolnice, a u bolnici je bol i ljudi umiru. I sva ta sterilnost podsjeća na prazninu i bjelilo (bijelo kao zid). Sada zidovi mirišu na bolnicu da ne bismo bili u bolnici.


Razmišljanja. Pravim mrežu u mislima. Ko je sve mogao prije mene držati ovu čokoladu u rukama. Zamišljam radnice u marketima koje su držale prvo novac, bake koje su prevrtale u rukama ručke korpe za kupovinu, djecu koja su do čokolade dirala sve moguće štange i rukohvate, razuzdane tinejdžere s rukama u džepovima, radnike u fabrici čokolade i svi, svi oni su uzeli tu čokoladu i vratili je na isto mjesto. Svi su je samo dodirnuli. Moju čokoladu koja mi se više i ne jede. Možda je bolji naziv od razmišljanja, paranoja.


I strah. Proći će i ovo, sve prođe. Strah od kravata na pozicijama moći. Hoće li nas poslije držati u kojekavim izmišljenim karantinima kad god im zatreba poslušnost građana? Šta ako im je ovaj virus dobro došao? Šta ako iskoriste ovaj strah naroda za svoju buduću korist? Ne bojim se apokalitičnog završetka iz filmova o jednom virusu. Strahujem od gubitka slobode, najviše one u našim glavama.

Related Posts

See All
Sa svog prozora vidim bijelu murvu, drvo koje me fascinira i koje je bilo jedan od razloga zašto sam se uselila ovdje. Murva je darežljiva b
Prozor (Olga Tokarczuk)
Početkom ljeta 2019. godine Mostar gubi još jednog privrednog giganta, Preduzeće Aluminij. Urušena je cijela struktura industrijskog...
Ukradeno dvorište (Husein Oručević)
Husein Oručević, Nermin Bise: Po čijim notama su svirale sudije, ko je davao naloge sudijama i za kakve beneficije da se regularnost prve...
Velež - Mafija 1:0 (Husein Oručević, Nermin Bise)
Sa većom entropijom veća je, dakle, i distribucija utjecaja. Smeće regenerira profit. Mrežno „oslobođenje“, ekrani emancipacije...
Iz nikud u izvan (Mario Hibert)
156 izdanje programa Drugo ime za slobodu
156: Deponija Uborak (II/III) / Onomatobleja 124
Život u vrijeme zaraze #19: ”Ko su članovi Kriznog štaba HNK? Ja ne znam.”- Tina Jelin-Dizdar
”Ko su članovi Kriznog štaba HNK? Ja ne znam.”- Tina Jelin-Dizdar
Radio reportaža o odlaganju otpada u Mostaru - Deponija Uborak (1. dio) / Onomatobleja 121: 'Zdenin rječnik karakternih osobina'
147: Deponija Uborak (I/III) / Onomatobleja 121
INSAM - Institut za savremenu umjetničku muziku je međunarodna interdisciplinarna platforma posvećena izučavanju globalnih gibanja na...
Intervju: Bojana Radovanović (INSAM - Institut za savremenu umjetničku muziku)
179: Mostovi Hercegovine 2021: Anita Pajević + Onomatobleja 147
178: Mostovi Hercegovine 2021: Ronald Panza + Onomatobleja 146
177: Mostovi Hercegovine 2021: Senada Demirović-Habibija + Onomatobleja 145
176: RadioTeatar Bajsić & prijatelji + Onomatobleja 144
175: In Memoriam: Vesna Ljubić (1938-2021) + Onomatobleja 143
174: Crustalno Jasno + Tarantula Comic Store + Onomatobleja 142
U botanici pjesme Ivane Miloš
Kajsije (Rebecca Solnit)
Sonja Leboš: Vratiti duh veličine i skromnosti u ljude i prostor (Intervju)
Naša Evropa (Adam Zagajewski)
Terminator protiv Avatara: Bilješke o akceleracionizmu (Mark Fisher)
Adam Zagajewski: Primum vivere deinde philosophari (Intervju)