Mirza Okić: Kretenizam i renesansa u doba korone I Karantinske kronike

Prije nekog vremenaI vratio sam se sa puta i nisam se osjećao baš najbolje. Zatvorio sam se u sobu i izbjegavao kontakt sa svima, pa i ukućanima koji su u drugoj sobi, samo na par metara od mene. Po simptomima sam znao da nije Covid-19. ali jeste prehlada koja je prenosiva i koja opet može oslabiti imuni sistem, plodno tlo za nešto opasnije. Taman što sam je prebolovao uvode se mjere zaštite i prevencije, te ja tako nastavim sa samoizolacijom; propustim zadnje svirke prije zatvaranja omiljenih lokala, propustim posljednje derneke prije uvođenja policijskog sata, ali ne propustim da pratim širenje korone, ne propustim broj zaraženih i mrtvih, silom prilika ne propustim da izađem kratko van na prvi dan proljeća; nakon te kratke šetnje više bih voli da sam propustio. Vratio sam se kući, pogledao brojke, statistike, snimke bolnica i zaraženih. Izašao na prozor da ispušim prvu cigaru nakon dest dana apstinencije samo da bih čuo komšije kako ispred zgrade, u grupi, bez maski i rukavica jedni drugima skoro pa na uho poju žalopojke o svim tim strašnim i “bespotrebnim” mjerama koje se uvode. Ljudi koje poznajem trideset godina. Oni su bili veliki kada sam ja bio mali, bili su odrasli koji su se morali poštovati kada sam ja bio dijete.

Erik Bern, otac transakcione analize, dijeli ličnost na tri dijela: dijete, odraslog i roditelja. Da većini vas pojasnim tu podjelu dičili biste se time kako ste odrasli, što se i najčešće dešavalo kada bih o tome ponekada govorio.

E pa vidite nešto dobri moji sugrađani (i kažem to “dobri moji”, jer jedan dio mene još uvijek vjeruje u ljudskost), komšije, prijatelji, rodbino, odrasli; ako vi odrasli, ove 2020. godine gospodnje, u vremenu korone ne poštujete jednostavna pravila izolacije, mjere zaštite, propise donesene na nivou skoro pa čitavog svijeta, ne biste trebali nikada sebi dati za pravo da korite djecu zato što ne poštuju disciplinske mjere koje namećete da bi ih odgojili. Uzimam djecu za primjer jer se mnogi od vas tako ponašaju, bahate se i ohole na štetu sebe i drugih, baš kako bi to dijete uradilo (ali nesvjesno toga). Kada djetetu kažete da ide u sobu i ne izlazi, ono to vidi kao kaznu i umjesto da iskoristi sav potencijal sobe (igračke, knjige, bojice… ) ono obično sjedi u ćošku i duri se smišljajući kako da prevari odraslog tiranina i izvuče se iz “kazne”.

“Moderni čovjek se sve više izoluje u ovom vremenu tehnologije, interneta i društvenih mreža”, “Bolje mi je vala sjediti kod kuće nego sa svima biti vani”, govorilo se tako u knjigama i na kafama. Dobrovoljna izolacija i alijenacija od “odvratnog” društva. Sada dobrovoljnost nestaje i problem nastaje u glavama zbog “prinude” na izolaciju; čovjek voli tu prokletu mogućnost izbora, slobodu, pa čak i ako je nikada ne iskoristi. I sada ne uviđa izbor, budi se djetinji bijes, a izbor je jednostavan; bespotrebno ugrožavati sebe, porodicu, prijatelje, sugrađene ili iskoristiti svu udobnost sopstvenog doma, sve pogodnosti koje pruža ovaj moderni način života: tehnologija, internet, surfanje, čitanje, igrice, muzika, filmovi i otključani porno kanali, što da ne, a tu je i izgubljena umjetnost druženja sa ukućanima, kartanje, društvene igre, razgovor, čitanje bajki djeci…

Čujem sa prozora “preživili smo rat, šta će mi od ovoga biti”. Dobri moji preživili ste taj kleti rat jer ste poštovali pravila koja su se tada sama nametala, zdravorazumski; držali se kuće, podruma, niste se izlagali bespotrebnom riziku. Nema puno razlike, samo sada neprijatelj nije balija, četnik a ni ustaša, ovaj put neprijatelj je tolerantniji i ravnopravniji kada su u pitanju žrtve. On ne gleda vjeru, naciju, rasu, imovinsko stanje, dob, spol, a bome ni rod.

Predivna Italija, europsko žarište epidemije, gdje virus svaki dan uzima sve više života, gdje napreduje brže nego u Kini. Zašto? Nepoštivanje jednostavnih pravila. Da, lijepo je vidjeti i romantizirati snimke koji dolaze sa toplog Mediterana, đuskanje na terasi dok komšija na saksofonu svira “Bella ciao”. Primjer nepoštivanja tih “idiotskih” pravila.

Jedni kažu: “Ameri su krivi”, drugi: “Jok to je Kina”, treći: “korporacije i Bill Gates” a četvrti opet kažu da je to obična prehlada, kao ona koju sam ja nedavno prebolovao; sve to ne mjenja činjenicu da je korona tu, i da vi ne znate u šta da vjerujete. Vjerujte zdravom razumu i logičkom rasuđivanju. Virus je opasan neprijatelj, zvijer koja, ako se na vrijeme ne ukroti, može i da mutira, da ubija jače i krvoločnije, da sa sobom na elizijska polja odnese vaše prijatelje, nane i dede, roditelje, djecu koju iz ljubavi kažnjavate (probajte zamisliti taj gubitak); neće nam tada biti ni do sunca, ni ljeta, mora, festivala, druženja, muzike, hladnog piva u bašti, neće nam biti ni do života, jer šta je on bez onih koje volimo.

Ima i onih koji se bahate riječima: “Sve je to od Boga i ako je suđeno umrijet ću” koji idu pod ruku sa onima “’Taće virus” i “preživili smo i gore”; gledam ih, iz udobnosti sopstvene izolacije, kako hode ulicom odvratno ponosni na svoju oholost i sebičnost; ne pomišljaju takvi da su možda i te mjere zaštite date od Boga ne bi lI se sačuvali od šejtanske pošasti, ne pada im na pamet da izguglaju šta virus može i sjete se da od goreg može gore.

Želite da pobjedite koronu i zajebete Amere, Kinu, korporacije, Bill Gatesa i šejtana? Učinite sve što je u vašoj moći da je suzbijete. Vodite taj rat pametno, da ne bi ginuli besmisleno.

Svjesni ste da ne možete vjerovati polupismenim političarima, korumpiranim dužnosnicima, institucijama religije… Oslonite se na ono što možete, na svoju ljudskost i ljudskost onih oko vas (ako je još imate). Brinite o drugima kao o sebi, Bog to voli, ali kapitalizam ne. Ako ste sami okrenite na Hustler Premium i vježbajte desnicu, jer su teretane zatvorene, a ako ste te sreće da ste izolirani sa supružnikom, djevojkom/dečkom, a bome i ljubavnicom ili ljubavnikom sjetite se one koja kaže da je bolje voditi ljubav a ne (s)rat. Posebno meni ispod prozora.

Dobri moji ostajte mi zdravo, sve najbolje želim.